UNESCO-ov priručnik Journalism, fake news & disinformation: handbook for journalism education and training, objavljen 2018. godine, pruža snažan i praktičan nacrt za borbu protiv širenja štetnih informacija.
Analiza njegove primjene na hrvatsko medijsko tržište pokazuje da UNESCO-ov okvir nije samo teorija, već hitno potreban skup alata. Naime, unatoč tome što hrvatski građani u visokoj mjeri prepoznaju lažne vijesti , suočavamo se s paradoksom: gotovo polovici ispitanika (48.1%) nedostaju alati i znanje o tome gdje pronaći vjerodostojne izvore.
Istodobno, sustav je opterećen pravnim i ekonomskim pritiscima na novinare (poput masovne primjene SLAPP tužbi, s 752 aktivna slučaja u 2024. godini) , institucionalnim slabostima regulatora i nedostatkom nacionalne strategije medijske pismenosti (MIP).
Upravo zato, borba protiv dezinformacija u Hrvatskoj zahtijeva sustavni odgovor ukorijenjen u UNESCO-ovu okviru, ali prilagođen našim specifičnim slabostima. U nastavku donosimo ključne preporuke usmjerene na osnaživanje profesionalnog novinarstva, reformu zakonodavstva i podizanje razine medijske pismenosti javnosti.
Ključne preporuke: Sustavni pristup borbi protiv informacijskog nereda
Za učinkovitu primjenu UNESCO-ova okvira i jačanje otpornosti hrvatskog informacijskog ekosustava, neophodno je provesti reforme i aktivnosti na tri razine: edukaciji, institucionalnom djelovanju i pravnoj zaštiti.
Borba protiv dezinformacija počinje s jačanjem kritičkog mišljenja kod građana i profesionalaca.
- Adaptacija i uvođenje UNESCO-ova kurikuluma: Ključno je UNESCO-ov priručnik prilagoditi i uvrstiti u sveučilišne i srednjoškolske kurikulume. Poseban naglasak treba staviti na provjeru činjenica i verifikacija na društvenim mrežama, kako bi se premostio spomenuti paradoks između prepoznavanja lažnih vijesti i nedostatka vještina za njihovu provjeru.
- Aktivno učenje kroz praktične radionice: Potrebno je organizirati redovne radionice i edukacije, koristeći inovativnu metodologiju priručnika, poput vježbe “stvaranja lažnih priča”. Ova praktična vježba osnažuje kritičko razmišljanje na dubljoj razini, jer polaznici aktivno razumiju mehanizme medijske produkcije i potencijalne manipulacije.
- Proširenje dosega inicijativa: Postojeće inicijative, poput portala Medijska pismenost, trebaju proširiti svoje djelovanje i uključiti odraslu populaciju, ne samo djecu i mlade. Dezinformacije su široko rasprostranjene u svim dobnim skupinama, stoga je potreban sveobuhvatniji doseg.
Bez snažnog i neovisnog regulatornog okvira, profesionalno novinarstvo ne može efikasno ispunjavati svoju ulogu “vratara”.
- Izrada nacionalne strategije medijske pismenosti: Ministarstvo kulture i medija, u suradnji s Agencijom za elektroničke medije (AEM) i drugim dionicima, mora izraditi i implementirati sveobuhvatnu nacionalnu strategiju medijske pismenosti s mjerljivim ishodima. Time bi se izbjeglo trenutačno fragmentirano djelovanje postojećih inicijativa.
- Reforma zakonodavstva: Hrvatska mora dekriminalizirati klevetu i uvesti učinkovite mehanizme zaštite protiv SLAPP tužbi. Pravna zaštita novinara je ključna za jačanje njegove uloge u borbi protiv dezinformacija i suzbijanje klime straha i autocenzure.
- Jačanje neovisnosti regulatora i transparentnosti: AEM treba osigurati potpunu političku neovisnost i povećati transparentnost nadzora nad masovnim brojem internetskih portala (kojih je krajem 2022. bilo više od 500) , kao i transparentnosti financiranja medija. Svrha je spriječiti otvaranje portala s isključivo financijskim motivima umjesto novinarskom kvalitetom.
Tekst nastao na temelju priručnika Journalisam, “Fake news” and Disinformation, Cherilyn Ireton i Julie Posetti.
