Suvremeni svijet obilježen je kao digitalno doba kojeg karakterizira razvoj novih tehnologija, dvosmjerna komunikacija putem društvenih mreža te brz protok informacija. Međutim, digitalno doba ima i mnoge nedostatke i potencijalne izazove za čovječanstvo kojima se pojedinac nastoji oduprijeti kao što su informacijski poremećaj, senzacionalizam, fake news, misinformacije i dezinformacije. Veliki broj lako dostupnih informacija može dovesti čovjeka u stanje informacijske prezasićenosti i infodemije te informacijskog poremećaja što za produkt ima otežanu identifikaciju lažnih i obmanjujućih informacija od istinitih, vjerodostojnih i provjerenih. Identifikacija, a potom i borba protiv dezinformacija predstavlja jedan od ključnih izazova za informirano građanstvo te demokratske procese, a ujedno je i jedan od najvećih izazova 21. stoljeća. Glavni izvori vijesti i informacija postaju društvene mreže te različiti nepouzdani internetski pretraživači i neprovjerene te nepotvrđene domene, dok povjerenje u medijske, državne i javne institucije kontinuirano opada.
“Unaprjeđenje kulture provjere činjenica” naziv je projekta koji Hrvatska udruga za odnose s javnošću (HUOJ) provodi u suradnji s medijskim profesionalcima iz Lider Media i stručnjacima s Ekonomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a koji je financiran od strane Europske Unije. Projekt je usmjeren na promicanje povoljnog okruženja za kvalitetno novinarstvo te jačanje otpornosti društva na dezinformacije, a predviđa se provjera informacija vezanih uz aktualne teme od općeg javnog interesa, preciznije rečeno uz praćenje izbornih ciklusa u 2024. i 2025. godini.
U ovome trenutku dva ciklusa provjere činjenica su završena, dok dva ciklusa još predstoje. U prvom ciklusu provjere internetske stranice medijskih organizacija, jednako kao i službene stranice te društvene mreže političkih stranaka brojale su velik broj izjava. Svakoga dana objavljene su prosječno tri vijesti na stranicama medijskih institucija o izborima za Hrvatski sabor, jednako kao i izjave političkih kandidata koji se za isti natječu. U usporedbi s drugim ciklusom, broj izjava i gostovanja uvelike je smanjen. Službena politička kampanja za Europski parlament trajala je dulje nego ona za Hrvatski sabor, međutim broj izjava ne prati navedenu konstataciju. Na samome početku službene kampanje za izbore za Europski parlament broj izjava je bio veoma ograničen, odnosno fokus je, kako u medijima, tako i na društvenim mrežama političkih opcija, bio stavljen na formiranje Sabora, a ne na predstojeće europske izbore. Nakon konstituiranja Hrvatskog sabora, broj izjava te medijskih gostovanja i sučeljavanja povećao se zamjetno. Prvi ciklus provjere doveo nas je do zaključka kako su političke opcije u najvećoj mjeri bivale vođene istinom u svojim govorima. Rezultati provjere drugog izbornog ciklusa pokazuju drugačiji trend nego rezultati provjere izjava za vrijeme parlamentarnih izbora, preciznije rečeno vidljiva je promjena iz pozitivnog trenda u negativni. Post izborna rekapitulacija pokazuje da je najveći broj izjava u drugome ciklusu označen kao netočan i neistinit. Navedena usporedba zaključaka pokazuje zabrinjavajući i poražavajući trend.
Rezultati pokazuju kako se najveći broj izjava može zamijetiti na društvenim mrežama političkih opcija i u sučeljavanjima ili predstavljanjima stranaka na internetskim domenama. Javnost u manjoj mjeri smatra da su izjave i sadržaj pročitan i podijeljen na društvenim mrežama točne i istinite, ali i dalje jednim djelom vjeruju sadržaju koji pronađu na njima. Nadalje količina sadržaja na društvenim mrežama premašuje sadržaj na drugim oblicima internetskih stranica i domena.
Stavljen je veliki izazov pred medijske i novinske organizacije koje moraju hvatati korak s novim trendom brze produkcije te reprodukcije i širenja sadržaja.
Ranijih godina su redakcije samostalno u sklopu svoga djelovanja i rada provjeravale pristigle i dostupne činjenice prije objave, međutim u suvremenom dobu produkcija i dijeljenje sadržaja odvija se velikom brzinom te su medijske organizacije u nemogućnosti provjeriti apsolutno sve pristigle informacije i sadržaj. Brza produkcija sadržaja, copy-paste produkcija sadržaja, neprovjeravanje činjenica i izjava dovele su društvo do brojnih izazova te otežale informiranost građanstva i pad povjerenja u medijske institucije, javne i državne institucije te istraživače i znanstvenike. Navedeno je potaknulo različite medijske organizacije te neovisne proizvođače vijesti da se ponovno usredotoče u svome radu na produkciju, kreiranje i objavljivanje isključivo provjerenih izjava i članaka pripremom i oblikovanjem posebnih odjela za provjeru činjenica. Broj organizacija i odjela koji provjerava izjave iz različitih domena u porastu je, međutim ljudsko povjerenje je veoma krhko te jednom narušeno teško ga je povratiti, ali kreiranje boljeg i kvalitetnijeg provjerenog sadržaja te različitih modula i edukacija o informacijskoj i medijskog pismenosti dobar je put.
Naša zapažanja bivaju potvrđena i relevantnim statističkim podacima renomiranih stručnjaka navedenih u sklopu Studije Jačanje otpornosti društva na dezinformacije: Analiza stanja u smjernice za djelovanje (dr.sc. Marijana Grbeša, dr.sc. Iva Nenadić). U Studiji se navodi kako je povjerenje u medije u Hrvatskoj među najnižima u Europskoj uniji s tek zabrinjavajućih i mizernih 28% u 2021. godini. Nadalje, rezultati pokazuju kako je povjerenje u tradicionalne medije ispod prosjeka EU, dok je povjerenje u društvene mreže iznad prosjeka EU. U Hrvatskoj je povjerenje u institucije narušeno, bilo da se radi o medijskim, državnim ili javnim institucijama što pokazuju i relevantni podaci istraživanja Eurobarometra 2021./2022. prema kojem 80% ispitanika Hrvatske smatra da često dolaze u doticaj s vijestima koje iskrivljuju ili lažno ili neadekvatno prikazuju stvarnost, dok 90% građana smatra da takve informacije predstavljaju prijetnju demokraciji.
